Otvori blog   

Samotnjak

Dobrodošli na moj blog

07.04.2011.

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI STIHOVE

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer:
"Noć je posuta zvezdama,
Trepere modre zvezde u daljini.
Noćni vetar kruži nebom i peva."

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je,
a ponekad je ona i mene volela.

U nočima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.

Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene
Velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam,
osečati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu,
još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila

Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uvo.

Drugome. Pripašće drugome.
Ko pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista,
no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!

I jer sam je u noćima poput ove
držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.

Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda


07.04.2011.

Moj gospodaru


Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje drzati, ali se moze podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluzila bi bar kao sigurno konacište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanaticno mrzi i kralja i barune. Sa cetiri strane, Vama vec poznati aspiranti - podmecu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i uzasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o buducnosti s nadom.

Cudesa! Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuce ne vracaju maceve u korice - za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ruznu rijec. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnickim vještinama. U vlastitim kucama - nehatom, lijenoscu, sujetom i prljavštinjom.Mahom su patareni. Sloj posvecenih zivi isposnicki i ispasta za ostale koji uzivaju u paganskom komoditetu. Zene su im visoke, cutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlacno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji udju donesu korist i mir, ali - vedrine nema.

Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema Bog zna šta da trazimo.
(UHODE)

22.11.2010.

BEĆA ili ĆIĆE

Za  Becu znaju svi i stari i mladi, bnjega znaju cijeeli Banovici.

Beca ili Cice je banovicka legenda  boravi u Privatnom centru "HO Medjunarodni forum solidarnosti Emmanus" u Dujama kod Doboja.

Posjetila ga je grupa gradjana, a on ih je docekao pitanjem "Hocete li me vratiti u Banovice".

Osisan, okupan, drugacije spremljen Cice je izgubio svoj stari identitet po kome ga pamte Banocvici. Nema cickave kose, snalica, rajfovi sa leptiricima.

Kako Cicetu fale Banovici tako i Banovicima fali stari dobri  Cice

 

 

16.11.2010.

Titanik

Titanik je metafora sigurne smrti. Nepotopiv brod, a nije mu trebalo vise od jedne plovidbe.  Potonuo je na  prvoj plovidbi. Nestao je u talasima okeana.

Danas, to je simbol za sve sto traje jedno vrijeme i nestane. Ne ostavi iza sebe nista. Samo pustos, prazninu. Nismo ni svjesni da smo svi putnici Titanika.

Vecina nas zivjeli smo u vrijeme Jugoslavije. Koje je to vrijeme?

Ideja stvaranja zajednicke drzave javila se jos u XIX vijeku. Do  stvaranja zajednicke drzave protekao je niz godina, mnogo borbe. Nastala je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (kasnije Jugoslavija).  Sam naziv je govorio sve. To nije bila drzava kakvu je zelio narod, to nije bila drzava po mjeri covjeka. Nastala je nova borba koja je bila duga i mukotrpna. Na celu ove borbe bila je KPJ, koja je prosla kroz sve vrste progona u Jugoslaviji, da bi na njeno celo dosao Josip Broz Tito. Covjek o kome se toliko govori,  pozitivno i negativno. A koje bio on, covjek iz naroda koji se borio za bolji zivot naroda? U toku II svjetskog rata bio je jedini vojskovodja koji je bio uz svoje borce.

U toku NOB formiran je AVNOJ. Na njegovom II zasjedanju udareni su temelji nove Jugoslavije, koja se pocela razvijati od oslobodjenja zemlje 1945.

Bili su to I izbori, prve omladinske radne akcije, radnici  su dobili tvornice. Uspostavom samoupravnog socijalizma postale su radnicke. Imali smo sve ili skoro sve. Bili smo na brodu misleci  ne moze nam niko nista. Nas brod plovi dalje i nece potonuti. Medjutim  Tito se razbolio. Tog 04. maja javljeno je da je Tito umro. Vise nije bilo jednog predsjednika drzave (bilo je to kolektivno predsjednistvo). Kormilom su svi upravljali i povlacili ga svaki na svoju stranu. Onda je brod skrenu sa puta i krenuo na put sa kojeg se vise nije mogao vratiti. Udario je u greben i potonuo.  Rasuo se u paramparcad.  Mnogi su potonuli zajedno sa njim, a oni prezivjeli jos uvijek plove u ladjicama trazeci  put, put kojeg nema.

Da li je SFRJ bila jos jedan u nizu brodova bez povratka, brod kojeg je narod izgradio a onda tako  potopio....

Blog http://www.titanik....bloger.hr govori o nastanku Jugoslavije, broda koji je plovio cijelim svijetom... i onda...

06.06.2010.

Ćiro

Stotinu i trideset četiri godine nakon što je izgrađena prva trasa željezničke pruge u Bosni i Hercegovini i nakon što je njome prošla prva parna lokomotiva odmilja desetljećima zvana Ćiro, nekolicina radnika današnjeg preduzeća Željeznice, zaljubljenika u parne lokomotive, namjerava revitalizirati nekoliko uskotračnih pružnih pravaca u našoj zemlji na kojima bi se turisti mogli voziti nekadašnjim parnjačama. Vjerovatno inspirirani nedavno obnovljenom uskotračnom prugom na Šargan planini, u Željeznicama su izradili prvi plan turistima zanimljivih dionica koje bi se mogle obnoviti i ući u jedinstvenu ponudu naše zemlje.

            TURCI POČELI, AUSTRO-UGARSKA
                            NASTAVILA


Osim trase kod Višegrada, te one koja bi se mogla graditi na Palama a za koju su već spremni i neki preliminarni planovi, postoji iznimno zanimanje i za revitalizaciju pruge koja je kroz Popovo polje, iz Ravnog vodila ka Dubrovniku. Navodno je riječ o nakani o ulaganju dobrostojećeg Trebinjca koji već desetljećima živi u Sjedinjenim Državama i koji tako želi svoju nostalgiju iz djetinjstva za Ćirom pretočiti u ozbiljan turističko-poslovni poduhvat. “Neke smo planove već napravili, obišli smo na Palama nekoliko lokacija na kojima bi se mogla obnoviti pruga i moram priznati kako kod tamošnjih vlasti postoji velika zainteresiranost za takav projekat”, priča Fuad Krvavac iz federalnih Željeznica, fanatični zaljubljenik u parne lokomotive i čovjek koji u svojoj arhivi čuva stotine fotografija i ostalih dokumenata koje među starim željezničarima predstavljaju neku vrstu relikvije. Ukoliko bi se pronašlo novaca i dobre volje za takav projekat, na takav bi se način, nakon više od stoljeća po Bosni ponovo mogao čuti zvižduk parne lokomotive koju su u našu zemlju doveli posljednji emisari Osmanskog carstva koje je tada već bilo na izdisaju.

Iako mnogi smatraju kako je gradnja pruga u našoj zemlji počela s dolaskom Kaiserliche und Koenige monarhije, historijska je činjenica da je turska vlast izgradila prvu trasu željezničke pruge u BiH. Prva pruga izgrađena je na relaciji Dobrljin-Banja Luka, bila je dugačka 104,3 kilometra i radovi na njoj okončani su 1872. godine, pred sam kraj osmanske uprave. Bila je to željeznička pruga normalnog kolosijeka. Promet na ovoj pruzi obustavljen je nakon izbijanja ustanka 1875. godine, a obnovljen je nakon uspostavljanja austrougarske uprave u BiH. “Najzaslužnija osoba za dolazak željeznice u BiH je turski sultan Abdul Aziz Han”, pojašnjava nam Fevzija Ajdin, dugogodišnji uposlenik Željeznica i autor knjige Historija željeznica BiH. “On je šokiran zbog ubrzanog razvoja industrije u BiH, po povratku u Tursku naredio izgradnju pruge Carigrad-Beč. U aprilu 1869. godine sklopljen je ugovor sa grupom kapitalista, koje je predvodio baron Moris Hirsch, koji dobijaju koncesiju za gradnju pruge koja je trebala prolaziti kroz Bugarsku, Rumeliju i Bosnu.” Srbija se, tada pod velikim uticajem Rusije, negativno odredila o gradnji pruge i nije dozvolila da ona prelazi preko njene teritorije. U jesen 1871. godine, kada su položene šine od Bosanskog Novog do Prijedora, iz Siska su na dereglijama dopremljeni teretni vagoni za prevoz šljunka, a u novembru i prve dvije lokomotive. Smatra se kako je 24. decembar 1872. godine zvaničan datum puštanja u saobraćaj prve pruge. “Narod je s čudom gledao u lokomotivu, jer nije mogao vjerovati da 'zaprega ide bez konja' i nazvalo ju je šejtan araba, odnosno vražja kola”, dodaje Ajdin. Okupacijom BiH, austrougarska je uprava odredila da se pruga Banja Luka-Dobrljin osposobi, a za radove na njoj bila je zadužena Deveta regimenta ratne željeznice, kojom je rukovodio K. und K. major češkog porijekla Johan Tomašek. Zanimljivo je kako je razmak između tračnice uskotračnih pruga izgrađenih u BiH u vrijeme okupacijske austrijske uprave iznosio 760 mm. Ovaj specifikum poznat je kao bosanska pruga, odnosno, Bosnische Spurweite, i u Bosni je građena prije no što je to rađeno u Austro-Ugarskoj. Između septembra 1878. i jula 1789. godine, Austrija je izgradila uskotračnu željezničku prugu od Bosanskog Broda do Zenice u dužini od 185,8 km. Godine 1882. izgrađeno je dodatnih 78,3 km uskotračne željezničke pruge od Zenice do Sarajeva, dvije godine kasnije izgrađena je uskotračna željeznička pruga Mostar-Metković, a 1891. godine izgrađena je uskotračna željeznička pruga na cijeloj trasi od Sarajeva do Metkovića u dužini od 134,7 km. Direkcija Bh. zemaljskih željeznica raspolagala je 1910. godine sa 1.002 kilometra uskotračne željezničke mreže, a najveći dio troškova izgradnje bh. željeznica u austrougarskom razdoblju podnijela je upravo BiH. Ukupni dugovi zemlje po tom osnovu iznosili su 1913. godine više od 161 milion kruna.

               “LUDI SARAJLIJA” MEHMEDA SPAHE


Parne su lokomotive u historiju polako počele odlaziti još u '30-im godinama prošlog stoljeća, kada je Mehmed Spaho, tadašnji ministar saobraćaja Kraljevine Jugoslavije, inisistirao na uvođenju motornih vozova u Bosni i Hercegovini. Iz tog je vremena ostala i priča o Ludom Sarajliji. “U narodu su se ti vozovi dugo vremena nazivali Spahini vozovi ili Ludi Sarajlija”, priča nam Fevzija Ajdin o motornim vozovima koji su u Slavonskom Brodu građeni u kooperaciji sa mađarskom tvornicom Ganz-Budapest - čuveni DMV-801. Prvi je takav voz u saobraćaj pušten 1938. godine na relaciji Beograd - Sarajevo - Dubrovnik. Pošto je bio mnogo brži od dotadašnjih parnjača, raja nenaviknuta na njegovu brzinu ubrzo ga je počela nazivati Ludim Sarajlijom. Krajem '60-ih godina prošlog stoljeća motorni vozovi DMV-801 postepeno su isključivani iz saobraćaja, prije svega zbog dotrajalosti, kada dolazi do postupnog uvođenja novog dizel motornog voza DMV-802 sa FIAT-ovim motorima, dok je kolski dio ra dila tvornica Đuro Đaković iz Sl. Broda. 802-jke su posljednje vožnje imali 1978. godine kada se u BiH ukidaju uskotračne pruge. Do danas je ostalo sačuvano tek nekoliko parnih lokomotiva koje su nekada tutnjale bosanskim prugama. Jedna od prvih lokomotiva koja je žurila iz Zenice ka Sarajevu, Bosna, danas se čuva u željezničkom depou u Rajlovcu kraj Sarajeva, a prva lokomotiva koja je ušla u Sarajevo, petog oktobra 1882. godine, Rama, danas je u muzeju u Požegi kraj Užica. Više, nažalost, nije sačuvana niti jedna iz grupe lokomotiva koje su građene isključivo za potrebe bh. željeznica, one koje je konstruirao švicarski inžinjer Heinrich Klose od 1885. do 1904. godine, takozvane zupčaste lokomotive, po sistemu također švicarskog inžinjera Romana Abta, koje su se koristile na prugama velikih nagiba, kakav je dionica od Bradine do Podorašca, koja je danas i jedina takve vrste očuvana u BiH. Do danas su očuvane parnjače u Travniku, Jablanici, nekoliko njihovih vagona sačuvano je u Bileći, lokomotive se čuvaju u Prijedoru, Doboju, još postoji Titov voz na Oštrelju, u Gračanici, Tuzli i Višegradu. Jedina, međutim, koja i danas vozi jeste parnjača u Banovićima, kojom se prevozi ruda iz tamošnjeg rudnika te šumska građa.


Ćirina parnjača model 83-159 u stanici Banovići-Oskova još je u funkciji.

Uzimanje vode u stanici Oskova.

Na duplom uskom kolosjeku prazan ćirin vlak prolazi kroz ž. stanicu malog mjesta Banovići.


Kazan ćirine parnjaće 83-159 se sjaji na slabom novembarskom suncu
 

Parada ćirinih lokomotiva u stanici Banovići-Oskova na novembaskom suncu

Ćirina parnjača Škoda model 25-33 spremna za ranžiranje vagona u stanici Oskova

Ćiro sa teretnom kompozicijom prokazi kroz Banoviće.

zeljeznice.net

06.06.2010.

Tiristicki voz Banovici

U Banovicima je krenuo turisticki voz, koji saobraca uskotracnom prugom na relaciji od spomenika  Zalosnoj majci do  draganje (presipna rampa kopa Besin)
Ovaj voz cine:
l1. lokomotiva 25-30,
2,  lokomotiva 55-99,
3. Panoramski vagon preuredjen u Banovicima,
4. Salon vagon takodje preuredjen u Banovićima,
5. Plato vagon sa drvenim klupama
6. lokomotiva 83-180.


Salon vagon u izradi, ..



Pored njega je i obrtno postolje sa njegovim osovinama



preuzeto sa zeljeznice,net

06.10.2009.

Huliganstvo

04.10 ove godine na ulicama Sirokog Brijega doslo je do sukoba izmedju navijaca Sarajeva, Sirokog Brijega i policije. U tom sukobu iz vatrenog oruzja ubijen je mladic iz Sarajeva. Zasto je doslo do sukoba jos se ne zna tacno, ali kruze razne varijante ovog dogadjaja.

Na podrucju Balkana sve smo cesce svjedoci ovakvih dogadjanja. U Beogradu je ubijen Francuz.

Za sva ova zbivanja nadje se odgovor navijaci krivi, a da li su. Navijaci dodju na stadion navijaju i odu kuci. Ko onda stoji iza ovih dogadjanja. Huligani. Ko su oni. Susrecemo ih svuda; na ulici, na stadionu, u kaficu. Gdje god se krse pravila ponasanja tu su oni. Oni su tu da izazovu nerede, tuce. Cesto se nadju i medju navijacima.

 


Vedran Puljic je poginuo. Njega nema. Njegovim roditeljima, prijateljima nije bitno koje to uradio, bitno je da je uradio.

Ko je to uradio? Bitno je to nama da znamo ko se krije iza toga. Vedran je ubijen, ko ce biti sljedeca zrtva. Ko zna; mozda ti, mozda ja...

Da li ce nasa vlada donijeti zakon o huliganstvu koji ce se provoditi?

Da li cemo i dalje osudjivati ove osobe , a da ih ne zatvorimo u odgovarajuce zatvore?

Ili ce oni ponovo biti pusteni na slobodu.

Kad kazemo to su huligani uradilli, da li ce nam neko reci, zato mozes otici na sud, oni nisu huligani... a sta su onda ustvari...

Da li cemo cutati o ovome ili konacno nesta uraditi. Dragi moji kako stvari stoje sutra cemo zrtve biti mi, a mozda onda nece biti nikoga da se bori za nas. Zato se borimo protiv huligana.

Kako da se borimo protiv ovakvih pojava? Ako se bude borilla samo drzava od te borbe nema nista.

Treba svi da se bore, prvo porodice. Djeca koja su krenula ovim stopama, kao prvo nemaju kucnog odgoja. Roditeljima je bitno da djecu puste van kuce da se igraju i da im ne smetaju. Sta ta djeca rade ptice znaju. Ulica ne moze odgojiti dijete.

I skole treba konacno da preuzmu svoju funkciju. Dok se mi prepucavom ko i koliko zaradi i da li zaradi, djeca propadaju, djeca ginu.
Konacno pocnimo misliti na sebe i nova pokoljenja...

 

 

 

28.09.2009.

Bosno i Hercegovino!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Bosno i Hercegovino da li te je sramota sto tvoja vlast nije ucinila nista da spasi svog gradjanina.

Bosno i Hercegovino da li ce tvoji gradjani cutati i nista nece reci da pomognu covjeku.

Bosno i Hercegovino hoces li progovoriti.

Bosno i Hercegovino progovori, pobuni se.


Bosno i Hercegovino digni svoj glas.


Tuzlo mozes li ovo gledati.
Tuzlo mozes li ovo precutno slusati.
Tuzlo digni svoj glas.
Tuzlo sutra izaci iz svojih stanova.
Tuzlo sutra izaci na ulice.
Tuzlo pomozi covjeku koji te voli.
Tuzlo pomozi covjeku koji treba da uziva u slobodi a koji  je osudjen da trune u zatvoru.

17.09.2009.

Dragan Lukac

Politicari BiH su jos jednom udarili samar svojim gradjanima.


Smjenjen je   Dragan Lukac sa mjesta zamjenika direktora SIPA-e, samo zato što se "drznuo" da istrazuje kriminal politicara.


Nama ne treba drzava u kojoj su ljudi iznad zakona. Ne treba nam drzava u kojoj se kaznjava  postenje i odgovornost.

1.  Mi gradjani, suspendujemo odluku SIPA-e o smjeni Dragana Lukaca sa mjesta zamjenika direktora agencije.

2) Pozivamo radnike SIPA-e i medije, te medjunarodne institucije i medjunarodne snage da podrze zahtjeve gradjana i povratak Dragana Lukaca na svoje radno mjesto koje je svojim postenim radom opravdao.

AKTIVNOSTI ZA GRADJANE:

1) Vršiti propagandnu djelatnost putem interneta na svim jeziima i svuda gdje je to moguce o ovom sramonom cinu.

2) Lijepiti i printati slike Dragana Lukaca sirom Bosne i Hercegovine sa porukama koje su adekvatne situaciji.

3) Ispisivati grafite na javnim mjestima, kontaktirati SMS porukama TV emisije, pozivima TV emisije i radio emisije i na svaki moguci nacin vrsiti pritisak kako bi SIPA-a povukla ovu odluku na koju su je POLITICARI primorali.

4) Raditi propagandne video materijale za YOUTUBE, posebno na stranim jezicima i demaskirati ovaj sramni cin pred cijelim svijetom.

16.08.2009.

Jelisaveta Batori

Elizabeth Bathory (krvava grofica)

Nadimak Grofica smrti dobila je  Jelisaveta Batori, koja se naklazi na vrhu  zenske top liste serijskih ubica. Njen rekord je vise od 600 zrtava.
Rodjena je 07.08.1560. u Nimbatoru u Madjarskoj. Potice iz ugledne porodice koja je dala niz znacajnih licnosti. Njena majka Ana bila je unuka madjarskog kralja Istvana IV i sestra poljskog kraljaStefana Batorija. u ovoj porodici bilo je dosta Alkoholicara, epilepsicara, umno poremecenih osoba.
Za plemica Firenca nadazdija zarucena je u 11.  godini. on je prvo zelio da stekne vojnicku slavu, a zatim da se zeni. Jelisaveta se za to vrijeme upustila u seksualnu vezu sa jednim mjestaninom niskog roda i ostala u drugom stanju. Rditelji su je zatvorili u zamak. kad se porodila dijete je dato podanickoj porodici uz novcanu nadoknadu. i prijetnju ako nekom kazu dace izgubiti glavu.
Firenca je docekala i udala se u 15. godini. Kao mladenci preselili su se u zamak Servar.kaosvadbeni dar od muza dobila je zamak Cehtice, koji je postao popriste zlocina. tri godine kasnije Firence je ponovo otisao na bojno polje, a sva upravljanja oko zanka ostavio je maloljetnoj supruzi. Prije udaje stekla je solidno obrazovanje naucila je tri strana jezika, a u braku naucila je vjestinu upravljanja podanicima. iako je suprug rijetko bio kod kuce imali su petero djece.
Grofici, koja je bila izuzetno lijrpa, a to se vidi na njena dva sucuvana portreta bilo je dosadno.
Sto se tice problema sexa, rjesavala ga je uz pomoc tetke karle koja je bila lejzejka, a za zabavu morala se pobrinuti sama. Od tada datiraju njene nastranosti koje su joj obezbjedile njesto u istoriji po zlu. sadisticku prirodu ispoljavala je  u zamku u Cahticama. Imala je podrsku muza i tetke  Karle.
Upocetku jepremlacivala batinom svoje sluskinje, Slovakinje koje su bile robinje i zakon ih nije stitio. medjutim sadisticki apetiti su joj porasli.
Sluskinje koje su prisvojile novac kaznjavala je tako sto je naredila da se novac istopi a zatim da se tecni metal, u njenom prisustvu, sipa na njihove dlanove.  za druge prestupe pd nokte su im zabadani zeljezni siljci, koji su nekad zagrijavani. zatim su sibane do krvi. Ove torture mnoge djevojke nisu prezivjele, a sahranjene su bez obiljezja u blizini zamka. Ovim mucenjma prisustvovala je tajanstvena osoba, ciji identitet nikad nije otkriven. Smatra se da je to bila njena ljubavnica i instruktorka u mucenju tetka Karla.
Da bi zaustavila proces starenja obratila se alhemicarima ljekarima, sarlatanima tog vremena. U svom programu imali su spravljanje eliksira mladosti. Jelisaveta, koja je naucena daje velmozama sve dozvoljeno, odlucila je da u zamku sama spravlja ovaj eliksir. Najznacajnija njegova komponenta bila je ljudska krv.

Po njenom naredjenju napravljen je kavez, cija je unutrasnost bila ispunjena gvozdenim siljcima. Odabrana djevojka zatvarana je u kavez, a njene pomagacice su nasrtale na nju, kroz sipke sa uzarenjim zeljezom. da bi izbjegle opekotine djevojke su se nabadale na sipke. tom prilikom krv je liptala na sve strane. kameni pod bi je preliven krvlju i sluskinje su ga morale posipati pijeskom da se grofica nebi okliznula kada se vracala  u svoje odaje. zatim su ribale taj pod da bi bio cist za sljedcu seansu.
Svojim podanicima je nanosila povrede, ne samo gdje najvise boli, nego gdje su najuocljivije. sjekla im je usne i obraze. da bi sacuvala mladost po preporuci ljekara kupala se u krvi nevinih djevojaka. nalazila ih je medju sluzavkama a kasnije izvan atara koji je bio pod njenom jurisdikcijom.
Nove djevojke je otkupljivala od roditelja. seljaci knetovi tako su dolazili do nesto novca, a u kuci su ostala usta manje. Vjerovali su da ce u zamku postati gospodje i na taj nacim vise nece biti vezane za njivu.
Ovo su primjetila ostala vlastela, koja je cutala. i oni su lose postupali sa svojim podanjcima. kad je nestalo djevica u selu ona je bacila oko na njihove kcerke.
Djevojke iz srednjeg staleza, njih oko 25 namamila je tako sto je obznanila organizovanja kursa o lijepom ponasanju. Neki roditelji su poslali kcerke, potencijalne udavace,  na ovaj kurs. uskoro je stigao glas da su se razbolile i unrle od nepoznate bolesti. Njihova tijela su odmah zakopana, kako se bolest ne bi rasirila. sad je bilo pitanje dana kada ce izaci u javnost sta se dogadja u ovom zamku.
Grofica je imala pomagace unutar zamka. One su poticale iz sela i bile nesto starije i takodjer sa sadistickim sklonostima.
Bile su to Doroteja Sentes ( Dorka),Helena Jo i Majorova iz Majavija, udovica jedna od Jelisavetinih ljubavnica. Ona ju je nagovorila da pocje otkupljivati djevojke.
Kaznjene djevojke svlacile su do gole koze i zbacivale van po zimi i polivale hladnom vodom dok se nisu pretvorile u ledenu skulpturu.
O njenim zvjerstvima progovorili su prvo svestenici. Za ovo pored krscanskog milosradja imali su druge motive. Ako bi se dokazalo da je u vezi sa djavolomili vjesticama imanja koja je naslijedila od muza postala bi crkveno vlasnistvo. da se kazni bio je zainteresovan i kralj Madjarske. On je bio duzan vecu sumu  novca njenom suprugu, a time bi se dug nulirao. za kaznu bili su i njeni rodjaci. time bi se skinula ljaga sa njihovog imena.
Erchercog Matijas, brat Rudolfa II cara Svete Imperije, izdao je u martu 1610 godine da se ispita ovaj slicaj. Istragu je vodio grof Tozua.
u podrumu je nasao 9 lezava djevojaka. Nije vjerovao u jelisavetinu pricu da su tu sahranjene na brzinu da se ne bi rasirila zaraza.
Tuzo je bio u obavezi prema porodici batori i pokusao je da je posalje u manastir gdje bi okajavala grijehe do kraja zivota. ovaj svoj naum nije mogao da ostvari bez saglasnosti porodice Batori. Njihov blagoslov stigao je kasno.
Skup madjarskih velikasa koje pogresno nazivaju parlamentom, jer on tada nije postojao, odlucio je da ju izvede na sud.
Istovremeno je u Bratislavi sa istim zadatkom.

Prvo zasjedanja bilo je 02.01.1611. godine. na sudu pojavilo se 70 svjedoka. medju njima bili su Doroteja Sentes (Dora), Kata, Helena Jo, njene savjetnice i pomagacice.Bio je tu i kepec Ficko. Svi su oni aktivno ucestvovali u ovim zlocinima. Dorka je priznala ucesce u 37,  Ficko u 37, i Helena Jo u vise od 50. Nezavisno od ovog sudjenja odrzano je drugo 56 dana kasnije, na kome se pojavilo 11 svjedoka i potvrdilo svoje ucesce u zlocinima.
Doroteja, Majorova i helena Jo su osudjene da unru na mukama. Prvo su im otkinuti prsti usijanim kljestima, a zatim su spaljene. isto je kaznjen i ficko, medjutim posto je fizicki vec bio kaznjen od rodjenja, samo mu je odsjecena glava. Jedino Kata nije kaznjena, jer nije bilo dokaza o njenom ucescu. Vise od svjedoka Jelisavetu su teretili njeni dnevnici u kojima je upisano vise od 650 zrtvi.
Osudjena je na smrt u mukana, a nacin je smislio Tuzo. Zazidana je u zamku Kahtice. na zidu je bio samo mali prolaz za vazduh i za doturanje hrane. 31.07.1614. godine saopsteno je da ce uskoro umrijeti. prognoze se nisu obistinile. Umrla je tri sedmice kasnije. Njen les je otkriven po jednim izvorima ujutro 14, a po drugima 9 dana kasnije. Tada je imala punih 50 godina


Stariji postovi

Samotnjak
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

Za moju dušu
Tajna

Spustila sam oči i zaplakala u sebi, tamo gde niko suze ne vidi
I zadnji nevidljivi put uzela te na svoje srce i zagrlila te kao što se san grli.
Pružila sam ti u sebi uvek sputavane ruke i nevidljivo za druge spustila ih natvoja ramena.
A ti si s bolom slušaonasmejane reči što sam ih kao šarene lopte bacala u gomilu da je zaboravim

Opomena


Čuj reći ću ti svoju tajnu
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira .

Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke
pa ću ruke
svakom pružiti .

Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
trenutku čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O ne ostavljaj me nikad samu
dok neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
sve moje suze teku
Kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko raći mi ne sme.

Učiniće mi se negde kroz tamo
neko peva i gorskim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O ne ostavljaj me nikad samu.
nikad samu kad neko svira

Strepnja

Ne nemoj mi prići! hoću izdaleka
da volim i Želim tvoja oka dva
Jer sreća je lepa samo dok se čeka
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja , čekanje i stra .
sve je mnogo lepše samo dok se traži
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne nemoj mi prići! Našto to i ćemu?
Izdaleka samo sve ko zvijezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu
Ne nek mi ne priđu oka tvoja dva.

Čeznem da ti kažem

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
57488

Powered by Blogger.ba