Dobrodošli na moj blog
Poznato i kao The Spotted Lak, ili Pjegavo jezero, jer se sastoji od 365 pojedinačnih bazena. Sadrzi visok procenat mineralnih materija. Zahvaljujuci njima formiraju pjegavu strukturu. Zavisno od doba godine ovi bazeni (jezero) imaju razlicite boje zutu, zrlenu, bijelu.Jezero je u oblasti Oroyos (Britanska kolumbija) u Kanadi. Sadrzi najvecu koncentraciju minerala u svijetu
Stanovnistvo ga zove Khiluk (Sveta strana ili Sveto mjesto)
Jezero Hillier je slano jezero na otoku Middle, u Zapadnoj Australiji, poznato po svojoj ruzicastoj boji.
Prvi zapis o ovom jezeru potice iz 1802. Britanski pomorac i hidrograf Matthew Flinders usidrio se kod ostrva na svom putu za Sydney . Tokom XIX vijeka ostrvo su nastanjivali lovci na tuljane i kitove. Pocetkom XX vijeka na dijelu jezera napravljena je solana, koja je ubrzo napustena.
Ni danas nije poznato sta uzrokuje izrazito ruzicastu boju vode
Tanki vrhovi, nalik britvama poseban su tip kraskog reljefa kojeg nalazimo u tropskom pojasu na Madagaskaru, u Kini – gdje ga zovu Shi-Lin (kamena šuma), u Brazilu, Novoj Gvineji, Tanzaniji i Keniji.
Visoravan Ankarana cini krecnjak. Dom je stjenovitih vrhova ostrih poput britve koji se dizu 30 m u vazduh. Milenijumi godina obilnih kisa topile su krecnjacke stijenue koja su u gornjem dijelu meke, a u donjem cvrste i kristalne. Tako su nastali siljci, tornjevi i grebeni.
stijene u sredistu visoravni nazivaju se tsingy, po tonu koji proizvode kad se u njih udari a on podsjeca na zvonjavu napukla zvona.
Ovo podrucje je nedostupno i neistrazeno, te obiluje razlicitim biljnim i zivotinjskim vrstama.
Bedemom divova naziva se bedem sastavljen od nekoliko hiljada bazaltnih stubova koji se spusta u Atlantik.
Legenda kaze:
Finn MecCooll jedan irski div sagradio je nasip od zaravni kod Antrima u sjevernoj Irskoj, poprecno preko preko kanala do Hebrida, gdje je bio njegov zakleti neprijatelj Finn Gall. Skupio je stotine nazaltnih stubova, koje je nasao ma obali kod Antrima,zabio ih u morsko dno te brizljivo pripremio iznenadni napad. Ni njegov skotski protivnik nije mirovao. Nocu je presao uzburkano more izmedju Skotske i Irske i nesmetano usao u kulu Finna MecCoola, koji je legao da bi skupio snagu pred napad. Kad mu je vjerna supruga irskog diva rekla da je to njihovo majmladje dijete. Finna Galla uhvatila je panika, kad je to najmanje dijete koliki je otac. Pobjegao je u skotsku, ali je na sigurnoj udaljenosti srusio bedem divova. Tako on danas zavrsava u moru kao slijepa ulica.
Druga legenda kaze:
Div u toj prici veliki je junak iz irske legende koji se zove Finn McCool (ili Fionn MacCumhail). Bio je vodja skupine ratnika koja se zvala Fianna. Pripovijesti o Finnu McCoolu govore s odusevljenjem o njegovu neustrasivu junastvu i cudesnim uspjesima u lovu. Nudi se vise razloga zbog kojih je Finn sagradio put, a jedan od njih kaze da je to bio veliki cin odanosti. Zabijao je stup po stup po kojoj bi njegova ljubav, zenski div s otoka Staffa, mogla doci i posjetiti ga u Irskoj ne smocivsi noge .
Beden opasuje obalu Irske u duzini do 300 m, a onda se 150 m spusta u Atlantik.
Vecima stubova je visoka 6m a neki su dvostruko veci. Oko 40000 najcesce sestougaonih stubova stoje gusto jedan uz drugi, a rubovi idu jedan u drugi.
120 km sjeverno na ostrvu Staffi iz skupine Hebrida, gdje je zivio Finn Gall malazi se drugi kraj bedema divova. Bazaltni stubovi koji se sojavljuju na strmoj obali ostrva , cine zidove i strop Fingal˙s Cave. Spilja je oko 70 m usjecana u tamu bazaltnu stijenu. Po plimi moze se uci camcem u nju.
Prije odprilike 50 niliona godina u sjevernoj Irskoj i skotskoj otvorile su se pukotine u Zemljinoj kori. Rijeka lave se najmanje tri puta izlila preko okolnih predjela i stvrdla u nataltno stjjenje. Koje danas na nekim mjestima stvara koru duboku 180 m. Bazaltni stubovi kao sto je Giant's Causeway svorem je od rijetke lave, koja se postepeno stvrdnjavala i ispustala gasove u atmosferu. Pukotine izmedju stubova (koje su sestougaone) stvorene su od nabora u lavi
U Sibiru se nalazi "bunar planete Zemlje". U tom jezeru nalazi se 23000 m^3 node ili 20% sve pitke vode koju cini nas planet. To je sveto more Mongola. Nastalo je prije 2 miliona godina iznad rasjeda Zemljine kore koja se odavno pokrece. Spustanje tla bilo je jako tako da je jezero na jednom mjestu suboko 1741 m. Iz jezera istice samo rijeka Angara, a utice 336. Pritoka Cistoca je jedinstvena, tako da je prozirnost do 40 metara dubine. Ovdje zivi nekoliko stotina emdemskih biljnih i zivotinjskih vrsta
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer:
"Noć je posuta zvezdama,
Trepere modre zvezde u daljini.
Noćni vetar kruži nebom i peva."
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je,
a ponekad je ona i mene volela.
U nočima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene
Velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam,
osečati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu,
još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uvo.
Drugome. Pripašće drugome.
Ko pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista,
no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!
I jer sam je u noćima poput ove
držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.
Pablo Neruda
Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje drzati, ali se moze podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluzila bi bar kao sigurno konacište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanaticno mrzi i kralja i barune. Sa cetiri strane, Vama vec poznati aspiranti - podmecu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i uzasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o buducnosti s nadom.
Cudesa! Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuce ne vracaju maceve u korice - za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ruznu rijec. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnickim vještinama. U vlastitim kucama - nehatom, lijenoscu, sujetom i prljavštinjom.Mahom su patareni. Sloj posvecenih zivi isposnicki i ispasta za ostale koji uzivaju u paganskom komoditetu. Zene su im visoke, cutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlacno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji udju donesu korist i mir, ali - vedrine nema.
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema Bog zna šta da trazimo.
(UHODE)
Za Becu znaju svi i stari i mladi, bnjega znaju cijeeli Banovici.
Beca ili Cice je banovicka legenda boravi u Privatnom centru "HO Medjunarodni forum solidarnosti Emmanus" u Dujama kod Doboja.
Posjetila ga je grupa gradjana, a on ih je docekao pitanjem "Hocete li me vratiti u Banovice".
Osisan, okupan, drugacije spremljen Cice je izgubio svoj stari identitet po kome ga pamte Banocvici. Nema cickave kose, snalica, rajfovi sa leptiricima.
Kako Cicetu fale Banovici tako i Banovicima fali stari dobri Cice
Titanik je metafora sigurne smrti. Nepotopiv brod, a nije mu trebalo vise od jedne plovidbe. Potonuo je na prvoj plovidbi. Nestao je u talasima okeana.
Danas, to je simbol za sve sto traje jedno vrijeme i nestane. Ne ostavi iza sebe nista. Samo pustos, prazninu. Nismo ni svjesni da smo svi putnici Titanika.
Vecina nas zivjeli smo u vrijeme Jugoslavije. Koje je to vrijeme?
Ideja stvaranja zajednicke drzave javila se jos u XIX vijeku. Do stvaranja zajednicke drzave protekao je niz godina, mnogo borbe. Nastala je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (kasnije Jugoslavija). Sam naziv je govorio sve. To nije bila drzava kakvu je zelio narod, to nije bila drzava po mjeri covjeka. Nastala je nova borba koja je bila duga i mukotrpna. Na celu ove borbe bila je KPJ, koja je prosla kroz sve vrste progona u Jugoslaviji, da bi na njeno celo dosao Josip Broz Tito. Covjek o kome se toliko govori, pozitivno i negativno. A koje bio on, covjek iz naroda koji se borio za bolji zivot naroda? U toku II svjetskog rata bio je jedini vojskovodja koji je bio uz svoje borce.
U toku NOB formiran je AVNOJ. Na njegovom II zasjedanju udareni su temelji nove Jugoslavije, koja se pocela razvijati od oslobodjenja zemlje 1945.
Bili su to I izbori, prve omladinske radne akcije, radnici su dobili tvornice. Uspostavom samoupravnog socijalizma postale su radnicke. Imali smo sve ili skoro sve. Bili smo na brodu misleci ne moze nam niko nista. Nas brod plovi dalje i nece potonuti. Medjutim Tito se razbolio. Tog 04. maja javljeno je da je Tito umro. Vise nije bilo jednog predsjednika drzave (bilo je to kolektivno predsjednistvo). Kormilom su svi upravljali i povlacili ga svaki na svoju stranu. Onda je brod skrenu sa puta i krenuo na put sa kojeg se vise nije mogao vratiti. Udario je u greben i potonuo. Rasuo se u paramparcad. Mnogi su potonuli zajedno sa njim, a oni prezivjeli jos uvijek plove u ladjicama trazeci put, put kojeg nema.
Da li je SFRJ bila jos jedan u nizu brodova bez povratka, brod kojeg je narod izgradio a onda tako potopio....
Blog http://www.titanik....bloger.hr govori o nastanku Jugoslavije, broda koji je plovio cijelim svijetom... i onda...
Stotinu i trideset četiri godine nakon što je izgrađena prva trasa željezničke pruge u Bosni i Hercegovini i nakon što je njome prošla prva parna lokomotiva odmilja desetljećima zvana Ćiro, nekolicina radnika današnjeg preduzeća Željeznice, zaljubljenika u parne lokomotive, namjerava revitalizirati nekoliko uskotračnih pružnih pravaca u našoj zemlji na kojima bi se turisti mogli voziti nekadašnjim parnjačama. Vjerovatno inspirirani nedavno obnovljenom uskotračnom prugom na Šargan planini, u Željeznicama su izradili prvi plan turistima zanimljivih dionica koje bi se mogle obnoviti i ući u jedinstvenu ponudu naše zemlje.
TURCI POČELI, AUSTRO-UGARSKA
NASTAVILA
Osim trase kod Višegrada, te one koja bi se mogla graditi na Palama a za koju su već spremni i neki preliminarni planovi, postoji iznimno zanimanje i za revitalizaciju pruge koja je kroz Popovo polje, iz Ravnog vodila ka Dubrovniku. Navodno je riječ o nakani o ulaganju dobrostojećeg Trebinjca koji već desetljećima živi u Sjedinjenim Državama i koji tako želi svoju nostalgiju iz djetinjstva za Ćirom pretočiti u ozbiljan turističko-poslovni poduhvat. “Neke smo planove već napravili, obišli smo na Palama nekoliko lokacija na kojima bi se mogla obnoviti pruga i moram priznati kako kod tamošnjih vlasti postoji velika zainteresiranost za takav projekat”, priča Fuad Krvavac iz federalnih Željeznica, fanatični zaljubljenik u parne lokomotive i čovjek koji u svojoj arhivi čuva stotine fotografija i ostalih dokumenata koje među starim željezničarima predstavljaju neku vrstu relikvije. Ukoliko bi se pronašlo novaca i dobre volje za takav projekat, na takav bi se način, nakon više od stoljeća po Bosni ponovo mogao čuti zvižduk parne lokomotive koju su u našu zemlju doveli posljednji emisari Osmanskog carstva koje je tada već bilo na izdisaju.
Iako mnogi smatraju kako je gradnja pruga u našoj zemlji počela s dolaskom Kaiserliche und Koenige monarhije, historijska je činjenica da je turska vlast izgradila prvu trasu željezničke pruge u BiH. Prva pruga izgrađena je na relaciji Dobrljin-Banja Luka, bila je dugačka 104,3 kilometra i radovi na njoj okončani su 1872. godine, pred sam kraj osmanske uprave. Bila je to željeznička pruga normalnog kolosijeka. Promet na ovoj pruzi obustavljen je nakon izbijanja ustanka 1875. godine, a obnovljen je nakon uspostavljanja austrougarske uprave u BiH. “Najzaslužnija osoba za dolazak željeznice u BiH je turski sultan Abdul Aziz Han”, pojašnjava nam Fevzija Ajdin, dugogodišnji uposlenik Željeznica i autor knjige Historija željeznica BiH. “On je šokiran zbog ubrzanog razvoja industrije u BiH, po povratku u Tursku naredio izgradnju pruge Carigrad-Beč. U aprilu 1869. godine sklopljen je ugovor sa grupom kapitalista, koje je predvodio baron Moris Hirsch, koji dobijaju koncesiju za gradnju pruge koja je trebala prolaziti kroz Bugarsku, Rumeliju i Bosnu.” Srbija se, tada pod velikim uticajem Rusije, negativno odredila o gradnji pruge i nije dozvolila da ona prelazi preko njene teritorije. U jesen 1871. godine, kada su položene šine od Bosanskog Novog do Prijedora, iz Siska su na dereglijama dopremljeni teretni vagoni za prevoz šljunka, a u novembru i prve dvije lokomotive. Smatra se kako je 24. decembar 1872. godine zvaničan datum puštanja u saobraćaj prve pruge. “Narod je s čudom gledao u lokomotivu, jer nije mogao vjerovati da 'zaprega ide bez konja' i nazvalo ju je šejtan araba, odnosno vražja kola”, dodaje Ajdin. Okupacijom BiH, austrougarska je uprava odredila da se pruga Banja Luka-Dobrljin osposobi, a za radove na njoj bila je zadužena Deveta regimenta ratne željeznice, kojom je rukovodio K. und K. major češkog porijekla Johan Tomašek. Zanimljivo je kako je razmak između tračnice uskotračnih pruga izgrađenih u BiH u vrijeme okupacijske austrijske uprave iznosio 760 mm. Ovaj specifikum poznat je kao bosanska pruga, odnosno, Bosnische Spurweite, i u Bosni je građena prije no što je to rađeno u Austro-Ugarskoj. Između septembra 1878. i jula 1789. godine, Austrija je izgradila uskotračnu željezničku prugu od Bosanskog Broda do Zenice u dužini od 185,8 km. Godine 1882. izgrađeno je dodatnih 78,3 km uskotračne željezničke pruge od Zenice do Sarajeva, dvije godine kasnije izgrađena je uskotračna željeznička pruga Mostar-Metković, a 1891. godine izgrađena je uskotračna željeznička pruga na cijeloj trasi od Sarajeva do Metkovića u dužini od 134,7 km. Direkcija Bh. zemaljskih željeznica raspolagala je 1910. godine sa 1.002 kilometra uskotračne željezničke mreže, a najveći dio troškova izgradnje bh. željeznica u austrougarskom razdoblju podnijela je upravo BiH. Ukupni dugovi zemlje po tom osnovu iznosili su 1913. godine više od 161 milion kruna.
“LUDI SARAJLIJA” MEHMEDA SPAHE
Parne su lokomotive u historiju polako počele odlaziti još u '30-im godinama prošlog stoljeća, kada je Mehmed Spaho, tadašnji ministar saobraćaja Kraljevine Jugoslavije, inisistirao na uvođenju motornih vozova u Bosni i Hercegovini. Iz tog je vremena ostala i priča o Ludom Sarajliji. “U narodu su se ti vozovi dugo vremena nazivali Spahini vozovi ili Ludi Sarajlija”, priča nam Fevzija Ajdin o motornim vozovima koji su u Slavonskom Brodu građeni u kooperaciji sa mađarskom tvornicom Ganz-Budapest - čuveni DMV-801. Prvi je takav voz u saobraćaj pušten 1938. godine na relaciji Beograd - Sarajevo - Dubrovnik. Pošto je bio mnogo brži od dotadašnjih parnjača, raja nenaviknuta na njegovu brzinu ubrzo ga je počela nazivati Ludim Sarajlijom. Krajem '60-ih godina prošlog stoljeća motorni vozovi DMV-801 postepeno su isključivani iz saobraćaja, prije svega zbog dotrajalosti, kada dolazi do postupnog uvođenja novog dizel motornog voza DMV-802 sa FIAT-ovim motorima, dok je kolski dio ra dila tvornica Đuro Đaković iz Sl. Broda. 802-jke su posljednje vožnje imali 1978. godine kada se u BiH ukidaju uskotračne pruge. Do danas je ostalo sačuvano tek nekoliko parnih lokomotiva koje su nekada tutnjale bosanskim prugama. Jedna od prvih lokomotiva koja je žurila iz Zenice ka Sarajevu, Bosna, danas se čuva u željezničkom depou u Rajlovcu kraj Sarajeva, a prva lokomotiva koja je ušla u Sarajevo, petog oktobra 1882. godine, Rama, danas je u muzeju u Požegi kraj Užica. Više, nažalost, nije sačuvana niti jedna iz grupe lokomotiva koje su građene isključivo za potrebe bh. željeznica, one koje je konstruirao švicarski inžinjer Heinrich Klose od 1885. do 1904. godine, takozvane zupčaste lokomotive, po sistemu također švicarskog inžinjera Romana Abta, koje su se koristile na prugama velikih nagiba, kakav je dionica od Bradine do Podorašca, koja je danas i jedina takve vrste očuvana u BiH. Do danas su očuvane parnjače u Travniku, Jablanici, nekoliko njihovih vagona sačuvano je u Bileći, lokomotive se čuvaju u Prijedoru, Doboju, još postoji Titov voz na Oštrelju, u Gračanici, Tuzli i Višegradu. Jedina, međutim, koja i danas vozi jeste parnjača u Banovićima, kojom se prevozi ruda iz tamošnjeg rudnika te šumska građa.
Ćirina parnjača model 83-159 u stanici Banovići-Oskova još je u funkciji.
Uzimanje vode u stanici Oskova.
Na duplom uskom kolosjeku prazan ćirin vlak prolazi kroz ž. stanicu malog mjesta Banovići.
Kazan ćirine parnjaće 83-159 se sjaji na slabom novembarskom suncu
Parada ćirinih lokomotiva u stanici Banovići-Oskova na novembaskom suncu
Ćirina parnjača Škoda model 25-33 spremna za ranžiranje vagona u stanici Oskova
Ćiro sa teretnom kompozicijom prokazi kroz Banoviće.
zeljeznice.net
