PRINCEZA: Oh! Gdje sam to ja?
LUDA: U svom rajskom vrtu princezo.
PRINCEZA: Jeste li sigurni da ne sanjam?
LUDA: U to niko nikada ne moze biti siguran.
PRINCEZA: A ako je ovo san, sta mislite ciji je ovo san? Vas ili moj?
LUDA: Vas, princezo. Ja se cesto setam kroz tudje snove.
PRINCEZA: Ja nikada. Ja uvijek ostajem u ovom vrtu.
LUDA: Ali, cak i ako je san, ovo je jedan prijatni san.
PRINCEZA: Izvinite ja kao da Vas odnekud poznajem.
LUDA: Mozda smo se nekad sreli na nekom slicnom mjestu.
PRINCEZA: Ko ste uostalom Vi, podanik?
LUDA: Ja sam dvorska luda. Otpusten sum sa dvora jednog dalekog kraljevstva. A Vi?
PRINCEZA: Meni treba luda. Ja sam usamljena princeza. Moja su jedina zabava beskrajne setnje ovim starim vrtom i branje cvjetova.
LUDA: O, to je prijatna zabava!
PRINCEZA: Da ali nema vise ni jednog cvijeta. Svi su uveli od dosade.
LUDA: A mozda su uveli od neceg drugog?
PRINCEZA: Od dosade ludo. U ovom vrtu se nekada sve hranilo radoscu. Kada se ona izgubila i ovdje se naselila tuga i usamljenost, cvjetovi su uveli. Ovo je sada jedan opusteo park.
LUDA: O, pa tu moze biti posla za mene.
PRINCEZA: Moze, ludo. Eto, proglasavam Vas za bastovana radosti.
LUDA: Ali ja ne znam nista o rastinju. Znam samo da pricam.
PRINCEZA: Pa onda pricajte!
LUDA: Ali ja znam samo tuzne price. Jas sam pripovjedac balada.
PRINCEZA: A znate li da pjevate?
LUDA: Samo tuzne pjesme. Jas sam pjevac balada.
PRINCEZA: I nikada niste naucili niti jednu radosnu pjesmu?
LUDA: Znao sam mnogo. Zaboravio sam ih sve.
PRINCEZA: Kako to ludo?
LUDA: Zaljubio sam se. Zavolio tajnu i usamljenu princezu. A luda i princeza, to nikako ne ide. Otpustili su me, dakle, sa dvora, a njena je bolest presla i na mene. Nisam znao da su tuga i usamljenost kao bolest.
PRINCEZA: To je strasno, ludo. Ja se nikada nisam zaljubila.
LUDA: Ima neceg strasnijeg. Ona je postala nesrecna princeza, a ja sam prestao da budem luda.
PRINCEZA: Kako onda mislite da vratite u zivot ovaj vrt?
LUDA: Ne znam kako princezo. Mozda je bolje da odem i odavde.
PRINCEZA: Ne, stanite. Kazacu Vam jednu tajnu, ludo. Ovaj vrt je mrtav bez uzbudjenja. Ranije kada je tu bilo mnogo cvjetova, ja sam ih razmnozavala – kidajuci neke od njih. Kako sam ih kidala, vise ih je cvalo.
LUDA: Cudan neki vrt.
PRINCEZA: Ovaj vrt raste samo ako se u njemu desava nesto neobicno. Vidite li onaj grm? On je bio pun ruza koje sam ja nabrala. Isklijao je kada je nas komandant ubio nastojnika naseg dvorca. A, ono drvo tamo? Imalo je divne, velike bijele cvjetove. Ono je niklo kada sam ja naredila komandantu da ubije sam sebe!
LUDA: To je veoma tuzno princezo.
PRINCEZA: Sve je tuzno. Nema vise uzbudjenja u ovom opustjelom parku. Pobogu ludo, uradite nesto.
LUDA: A sta tu moze da uradi jedna nesrecna luda?
PRINCEZA: Da obezbjedi radost jednoj jos tuznijoj princezi. Molim Vas, vratite zivot u ovaj mrtvi park. Ucinite od njega ponovo cvjetni vrt. Uradite nesto, preklinjem Vas. Evo, vene i moj poslednji cvjetic. Sa njim ce uvenuti i moja poslednja radost.
LUDA: (Cuti, a zatim povija glavu) Dobro, princezo. Ucinicu nesto. Vasa ce radost biti spasena!
PRINCEZA: O, pogledajte ludo! Nesto se desava. Mjesecina se pomracuje. Mozda ce to spasti moj vrt!(Na nebu nastupa pomracenje mjeseca. Iza zamracenog mjeseca izbija oreol od cudesnih zraka. Oni se najpre boje razlicitim spektralnim bojama, a zatim se polako ponovo pojavi puna obla mjesecina koja baca srebrnu svjetlost.
Iznenadno u parku pocinje da cvate mnogo cvjetova. Jedan cvjetni brsljen pocinje da raste i obavija se oko sijalice. Princeza se smije)
PRINCEZA: Ludo, ludo, gdje ste! Ludo, vratio se moj izgubljeni vrt! Kako ste to izveli, ludo!
(Umjesto odgovora, na grani iza koje se vidi mjesecina, najednom ona primeti objesenu crnu siluetu Lude. Princeza se prene i ispusti uzvik iznenadjenja, a zatim se ponovo okrene i odusevljava bogato rascvetalim vrtom. Ponovo se pojavi lutka psa i pocinje da vije na mjesecini pred cijim se svjetlim krugom njise bezivotno lutkino tijelo Lude. Jedan zrak osvetljava njegovu flautu ostavljenu na zemlju. Iz nje klijaju biljke i cvetovi i pocinju je obavijati.)
PRINCEZA: (Zamisljeno) Cudna neka luda. Nisam mu ni naredila da uradi tako nesto (… zatim kapriciozno) A mozda je ovo samo san! Ako je tako, onda je ovo sigurno njegov san. On je tako odlucio. Tako mu je bilo pisano. Nema bjezanja. Sve se jednom vec dogodilo. Sve je pocelo u jednom vrtu. U vrtu se sve i zavrsava. Sve ce jednom u vrtu i poceti. Bio si nesrecan, bices srecan. Bio si sam. Sam ces i biti!
(Svetlo se polako gasi. Princeza odlazi. Ostaje samo velika obla mesecina i senka objesene Lude uramljena u njen nestvarni krug, pod kojim zavija lutka izgubljenog i nepronadjenog psa)
Autor nepoznat
PRINCEZA: Oh! Gdje sam to ja?
LUDA: U svom rajskom vrtu princezo.
PRINCEZA: Jeste li sigurni da ne sanjam?
LUDA: U to niko nikada ne moze biti siguran.
PRINCEZA: A ako je ovo san, sta mislite ciji je ovo san? Vas ili moj?
LUDA: Vas, princezo. Ja se cesto setam kroz tudje snove.
PRINCEZA: Ja nikada. Ja uvijek ostajem u ovom vrtu.
LUDA: Ali, cak i ako je san, ovo je jedan prijatni san.
PRINCEZA: Izvinite ja kao da Vas odnekud poznajem.
LUDA: Mozda smo se nekad sreli na nekom slicnom mjestu.
PRINCEZA: Ko ste uostalom Vi, podanik?
LUDA: Ja sam dvorska luda. Otpusten sum sa dvora jednog dalekog kraljevstva. A Vi?
PRINCEZA: Meni treba luda. Ja sam usamljena princeza. Moja su jedina zabava beskrajne setnje ovim starim vrtom i branje cvjetova.
LUDA: O, to je prijatna zabava!
PRINCEZA: Da ali nema vise ni jednog cvijeta. Svi su uveli od dosade.
LUDA: A mozda su uveli od neceg drugog?
PRINCEZA: Od dosade ludo. U ovom vrtu se nekada sve hranilo radoscu. Kada se ona izgubila i ovdje se naselila tuga i usamljenost, cvjetovi su uveli. Ovo je sada jedan opusteo park.
LUDA: O, pa tu moze biti posla za mene.
PRINCEZA: Moze, ludo. Eto, proglasavam Vas za bastovana radosti.
LUDA: Ali ja ne znam nista o rastinju. Znam samo da pricam.
PRINCEZA: Pa onda pricajte!
LUDA: Ali ja znam samo tuzne price. Jas sam pripovjedac balada.
PRINCEZA: A znate li da pjevate?
LUDA: Samo tuzne pjesme. Jas sam pjevac balada.
PRINCEZA: I nikada niste naucili niti jednu radosnu pjesmu?
LUDA: Znao sam mnogo. Zaboravio sam ih sve.
PRINCEZA: Kako to ludo?
LUDA: Zaljubio sam se. Zavolio tajnu i usamljenu princezu. A luda i princeza, to nikako ne ide. Otpustili su me, dakle, sa dvora, a njena je bolest presla i na mene. Nisam znao da su tuga i usamljenost kao bolest.
PRINCEZA: To je strasno, ludo. Ja se nikada nisam zaljubila.
LUDA: Ima neceg strasnijeg. Ona je postala nesrecna princeza, a ja sam prestao da budem luda.
PRINCEZA: Kako onda mislite da vratite u zivot ovaj vrt?
LUDA: Ne znam kako princezo. Mozda je bolje da odem i odavde.
PRINCEZA: Ne, stanite. Kazacu Vam jednu tajnu, ludo. Ovaj vrt je mrtav bez uzbudjenja. Ranije kada je tu bilo mnogo cvjetova, ja sam ih razmnozavala – kidajuci neke od njih. Kako sam ih kidala, vise ih je cvalo.
LUDA: Cudan neki vrt.
PRINCEZA: Ovaj vrt raste samo ako se u njemu desava nesto neobicno. Vidite li onaj grm? On je bio pun ruza koje sam ja nabrala. Isklijao je kada je nas komandant ubio nastojnika naseg dvorca. A, ono drvo tamo? Imalo je divne, velike bijele cvjetove. Ono je niklo kada sam ja naredila komandantu da ubije sam sebe!
LUDA: To je veoma tuzno princezo.
PRINCEZA: Sve je tuzno. Nema vise uzbudjenja u ovom opustjelom parku. Pobogu ludo, uradite nesto.
LUDA: A sta tu moze da uradi jedna nesrecna luda?
PRINCEZA: Da obezbjedi radost jednoj jos tuznijoj princezi. Molim Vas, vratite zivot u ovaj mrtvi park. Ucinite od njega ponovo cvjetni vrt. Uradite nesto, preklinjem Vas. Evo, vene i moj poslednji cvjetic. Sa njim ce uvenuti i moja poslednja radost.
LUDA: (Cuti, a zatim povija glavu) Dobro, princezo. Ucinicu nesto. Vasa ce radost biti spasena!
PRINCEZA: O, pogledajte ludo! Nesto se desava. Mjesecina se pomracuje. Mozda ce to spasti moj vrt!(Na nebu nastupa pomracenje mjeseca. Iza zamracenog mjeseca izbija oreol od cudesnih zraka. Oni se najpre boje razlicitim spektralnim bojama, a zatim se polako ponovo pojavi puna obla mjesecina koja baca srebrnu svjetlost.
Iznenadno u parku pocinje da cvate mnogo cvjetova. Jedan cvjetni brsljen pocinje da raste i obavija se oko sijalice. Princeza se smije)
PRINCEZA: Ludo, ludo, gdje ste! Ludo, vratio se moj izgubljeni vrt! Kako ste to izveli, ludo!
(Umjesto odgovora, na grani iza koje se vidi mjesecina, najednom ona primeti objesenu crnu siluetu Lude. Princeza se prene i ispusti uzvik iznenadjenja, a zatim se ponovo okrene i odusevljava bogato rascvetalim vrtom. Ponovo se pojavi lutka psa i pocinje da vije na mjesecini pred cijim se svjetlim krugom njise bezivotno lutkino tijelo Lude. Jedan zrak osvetljava njegovu flautu ostavljenu na zemlju. Iz nje klijaju biljke i cvetovi i pocinju je obavijati.)
PRINCEZA: (Zamisljeno) Cudna neka luda. Nisam mu ni naredila da uradi tako nesto (… zatim kapriciozno) A mozda je ovo samo san! Ako je tako, onda je ovo sigurno njegov san. On je tako odlucio. Tako mu je bilo pisano. Nema bjezanja. Sve se jednom vec dogodilo. Sve je pocelo u jednom vrtu. U vrtu se sve i zavrsava. Sve ce jednom u vrtu i poceti. Bio si nesrecan, bices srecan. Bio si sam. Sam ces i biti!
19.06.2015.
Dogoni
Dogoni su narod koji zivi na centralnom platou drzave Mali, juzno od rijeke Niger. Ima ih oko 300000.
Poznati su po svojim maskama, drvenim skulpturama, arhitekturi. Posebnim ih cini njihova mitologija. Centralni element kosmogeneze i kosmologije Dogona je zvijezda Sirius B, koju oni nazivaju Po Tolo.
U prijevodu po znaci najmanja sjemenka, a tolo zvijezda. Ovim su opisali velicinu zvijezde. Tvrde da je to najteza zvijezda i da je bijela. Moderna astronomija poznaje klasu zvijezda tzv. bijelih patuljaka. Njihove osobine su : mali, masivni i bijeli.
Smatraju da je svemir kao beskonacno mjerljivo mjesto koje sadrzi mnogo yalu ulo, odnosno mnogo spiralnih zvjezdanih sistema. Prema njihovoj percepciji kosmosa, veci dio kosmosa pripada eksternom zvjezdanom sistemu dok je Zemlja sa svojom okolinom interni zvjezdani sistem.
Dogonsko znanje o Sirijusu je u biti fascinantno bez obzira na osporavanja skeptika, Dogonima je Sirijus najsjajnija zvijezda na nebu – kao što i jeste, oni su znali da Sirijus ima dva kompanjona no da je treci najmanji crveni patuljak koji je majusan kao nebesko zrno. Znali su frekvenciju bljeskanja Siriusa zbog prolaza zvijezda kompanjona u periodu od 50. godina kakav i jeste ciklus kroz koji Sirijus prolazi.
Poznavanju mitologije Dogona umnogome su doprinijeli francuski antropolozi Marcel Griaule i Germaine Dieterlen koji su sa njima proveli 25 godina (od 1931. do 1956). Njih dvojica su izvijestili o dogonskom poznavanju svemirskih objekata koji se, po uobicajenom misljenju, ne mogu vidjeti golim okom. Sirius B, Saturnovi prestenovi, Jupiterovi mjeseci su tada bili poznati Dogonima. Ovo njihovo znanje je predmet kontraverze: jedni ga vezu za drevne astronaute (Robert Temple u knjizi The Sirius Mistery) dok ga skeptici pripisuju evropskim kolonizatorima. Prosli vijek je donio promjene u socijalnoj organizaciji, materijalnoj kulturi kao i vjerovanju Dogona, dijelom i zbog toga sto je zemlja Dogona jedna od glavnih tuiristickih atrakcija drzave Mali.
Najstarije nastambe nalaze se na strmim liticama i u pecinama. Njihova namjena bila je zastita plemena od napada. Godinama su zivjeli u strahu. Naselja su im napadana. U tim napadima muskarci su ubijani a zene i djeca odvodjeni u ropstvo. Mogli su da biraju izmedju obracanja na islam ili da pobjegnu u osamu kanjona istocno od Bandiagare. Tu su bile strme litice i lakse se moglo odbraniti. Rijeka Niger koja tece kroz to podrucje predstavljala je drugu liniju odbrane.
Francuska je okupirala Mali i time donijela mir u regiji. Dogoni su uspjeli da ocuvaju svoju tradicionalnu religiju. Prosirili su selo i razvili poljoprivredu.
Sve poslove uglavnom rade zene. Ujutro iz ambara sa siljastim krovom vade proso. Tucaju ga sa dugim batovima. Idu po vodu na bunar ili po drva. Po velikim vrucinama kuhaju sjedeci uz vatru. Rade noseci teret na glavi.
Za to vrijeme muskarci sjede i odmaraju. Njihov posao je samo da pletu kosare u hladu toguna. To je sredisnja struktura svakog sela.
Togun je zgrada samo za muskarce. Tu se okupljaju kako bi donijeli i neke odluke.
Nastamba je namjerno dizajnirana tako da je niska. Niko ne moze uspravno stajati. Kada se rasprava rasplamsa, smanjuje se ucestalost nasilja, jer ogranicava kretanje.
Kad stariji Dogon premine, drugi dan ga sahrane u neku od pecina u supljikavoj litici ili u neku od starih gradjevina Telema. Tad pocnu prikupljati proso za veliku sprovodnu svetkovinu koja se zove „danyi“, a cilj joj je otjerati dusu pokojnog iz sela na put u zagrobni zivot. Zavrsna etapa sprovoda dogadja se godinama kasnije. Svakih 10 do 12 godina organizira se dama kroz koju se posebnim ritualima svi preminuli od prethodne dame pridruzuju kraljevstvu predaka. Od tada im se vise ne pamte imena, nego ih se stuje zajedno sa citavim panteonom duhova predaka.
Dogonska vjerovanja su prepuna cudesnih prica i mitova. Sekta Amma vjeruje u boga stvoritelja koji je muskarac i zena. Sigui je najvaznija svjetkovina u Dogona koja se dogadja svakih 60. godina. Sljedeca ce biti 2027. godine. Sigui simbolizira smrt prvog pretka, s kojim su ljudi poceli govoriti.
Sekta Lebe postuje Lebe Seroua, prvo smrtno ljudsko bice, koji je po predanju transformiran u zmiju. Ova se svetkovina obavlja jedanput godisnje i traje tri dana uz ples, muziku i radost kao i u svim drugim dogonskim svjetkovinama.
Svi djecaci prolaze osnovni stupanj u kojem bivaju obrezani i uvedeni u svijet muskog drustva. Starci ih poducavaju osnovnim mitovima, vodjenju porodice, iskoristavanju biljaka u savani. Nekada su nakon obrezivanja morali nekoliko sedmica provesti sami u siprazju te naci hranu i vodu. Danas takve grupice djecaka odjevenih u posebno ruho, radije borave uz puteve i ceste moleci pokoji zalogaj od prolaznika-turista. Drugi, neobavezni stupanj jest uvod u drustvo maski. Tu nauce kako zrtvovati precima, kako stovati fetise i kako plesati s maskom. Nakon toga vecina muskaraca se zeni.
Neki muskarci se dalje poducavaju. Koji su u poducavanju dosli do kraja zovu se seri. Podvrgavaju su raznim iskusenjma. Tek u starosti uce tajni obredni jezik sigiso.
Sigiso je jezik univerzuma koji poznaju sva bica.
Seriji su cinili poseban krug oko hogona. Hogon je duhovni i politicki autoritet svih Dogona. Postoji vise tipova hogona. Nekad je to najstariji covjek u svakom selu koji ne mora nuzno biti visoko iniciran.
Ako se izabere za starjesinu mora proci 6 mjeseci pokusnog rada i inicijacije, o njemu se tada brine mlada djevica koja cisti i kuha za njega, no preko noci se vraca u svoju kucu, dok se Hogon obavezuje zivjeti u celibatu za vrijeme inicijacije. Ako je selo s njim zadovoljno Hogon prima u svoju poglavarsku kucu svoje zene koje se nakon toga o njemu staraju. On cuva nasljedje i donosi odluke vezane za citavu zajednicu, ali tek nakon sto seriji dobro provijecaju o temi.
Drugi vrhovni hogon u mjestu Arou smatra se hogonom svih Dogona i biran je znamenjem, direktno od vrhovnog bozanstva Amme.
I zene imaju pravo na slicnu kucu kao i muskarci. Zene ih koriste za vrijeme menstruacije i trudnoce. U tu kucu nose samo najmladju djecu, a sve ostalo im daje selo. Ova kuca je mjesto za okupljanje zena uvece. Domacice su zene koje imaju menstruaciju ili trudnice.
Arhitektura Dogona je zanimljiva kao i ostale dogonske rukotvorine, centralno mjesto u selu zauzimaju muske i zenske zitnice, u kojima se osim poljoprivrednih dobara cuva sve sto se smatra vrijedno. Zene su ekonomski nezavisne i imaju pravo i na svoju licnu zitnicu koja im sluzi kao licni sef ili banka. U Dogonskim zajendicama nema kriminala ni kradje. Oni ne mogu shvatiti kako je nesto tako moguce u stranom svijetu.
Parovi imaju pravo na rastavu prije rodjenja prvog djeteta nakon toga se smatra da roditelji imaju obavezu prema djetetu da ostanu skupa, razvod moze inicirati muz ili zena i rastaju se jedno od drugoga sa zahvalnoscu i bez svadje dijeleci sve što imaju na isti nacin kako to radi i cijelo selo.
Dvije manje grupe presle su na islam i krscanstvo.
Islam je donio slobodu, a turizam novac, rekli su brojni moderni Dogoni. Zivot koji im je oduvijek bio tezak, na rubu opstanka, u posljednje je vrijeme Dogonima ponudio nove mogucnosti. Interes Zapada za pomaganje siromasnoj Africi, donio im je priljev dotad nevidjenih sredstava. Izgradjene su brane za navodnavanje polja, ceste, a planira se i uvodjenje struje preko solarnih ploca.
Dogonska umjetnost smatra se jednom od najrazvijenijih africkih umjetnosti te je visoko cijenjena u svijetu. Nekoliko grupa Dogona proizvodi stilizirane rezbarije i grncariju. Uz pomoc francuskih posrednika prodaje na trzistima bogatih zemalja, a profit ulazu u razvoj zajednice.
Novac je dosao s turistima i pokvario ljude. A sa islamom je dosao koncept individualizma. Prije je zajednistvo i medjusobno pomaganje bilo najveca vrlina. Sada svako gleda samo sebe i kako da sto lakse dodje do novca, priznao je 49-godisnji Madou Kone, dogonski intelektualac odrastao i iniciran podno litice Bandiagare i skolovan u Londonu, gdje je zivio dvije godine, studirao razvojne strategije i zaradjivao kuhajuci prijateljima africka jela. Redovno je slao novac svojoj porodici koja mu je nedostajala da se vratio nazad
Brutalan obicaj zenskog obrezivanja dio je tradicije Dogona. Dogani vjeruju da djeca dolaze na svijet neutralnog spola: djecaci postaju muškarci tek kad im se odstrani zenski dio – prepucij, a djevojcice postaju zene tek kad im se odstrani muški dio – klitoris.
„Tradicija nije uvijek dobra. Nekad ima i lošu stranu“ priznaje Menidiou Kodio, pripadnik kaste kovaca cije su zene oduvijek bile zaduzene za izvodjenje obrezivanja. Sagledao je taj obicaj u negativnom svijetlu nakon sto su ga turisti upoznali sa problemom. Naucio je da djevojcice pritom cinu cesto obole od infekcija ili zaraza, a cesto podlegnu krvarenju. Pronasao je noz kojim se obrezivanje u njegovom selu vrsi generacijama i krenuo u akciju. Prvo sam zabranio to u svojoj porodici, a onda sam uz pomoc supruge poceo promicati zaustavljanje obrezivanja kroz razgovor, pjesme i crteze. Prije tri godine svi u selu Ibi su obecali da ce prestati s tom praksom. Ali da to zaista i bude tako, svi su se morali zakleti na fetisu. Sad je to sigurno, pa isto pokusavamo napraviti i u drugim selima! rekao je.
14.06.2015.
Kip slobode
Puni naziv statue Kip slobode je Sloboda obasjava svijet. Spomenik je 28.10.1886. poklonila Francuska Sad-u. Bio je to poklon za stogodisnjicu potpisivanja Americke dekleracije nezavisnosti. Izradio ga je Frédéric Auguste Bartholdi, a unutrasnjost sa zeljeznom konstrukcijujom oblikovala je tvrtka Gustava Eiffela. Inspiraciju za spomenik dao je hrancuski profesor prava i politicar, Édouard René de Laboulaye, koji je 1865. godine izjavio kako bi spomenik americkoj nezavisnosti trebao biti zajednicki projekat Francuza i Amerikanaca. Laboulaye se nadao da ce statua inspirisati Francuze da se i sami bore za demokratiju u represivnom režimu Napoleona III.
Radovi su poceli 1870. zbog nesigurne politicke situaacije u Francuskoj. 1875. Laboulaye je predlozio da Francuska izradi spomenik, a da SAD izgradi pijedestal na lokaciji. Bartholdi je zavrsio glavu i ruku s bakljom koji su prikazani na vise izlozbi stogodisnjice od 1876. do 1882. godine. Prikupljanje sredstava za izgradnju pijedestala se pokazalo jako tesko za Amerikance i do 1885. godine su radovi došli u pitanje. Tada je izdavac, Joseph Pulitzer, u svom casopisu World zapoceo prikupljanje sredstava na koje se odazvalo vise od 120.000 darivatelja.
Vecina je dala manje od jednog dolara. Kip je izradjen u Francuskoj. Brodom Isere je prebacen u 241 sanduku. Brod je umalo potonuo zbog oluje.
Sastavljen je na ostrvu koji se tada zvao Bedlovo ostrvo. Od 1956. godine ostrvo nosi ime Liberty island, tj. Ostrvo slobode. Otkrivanje Kipa slobode 28.10.1886. godine vodio je americki predsjednik Grover Cleveland, a svecanost je popracena bacanjem dugih telegrafskih traka, sto je postalo uobicajeno za kasnije svecanosti u New York Cityju i sire, tzv. Ticker tape parade.
Zenska figura predstavlja Libertas, rimsku boginju slobode, sa uzdignutom rukom u kojoj drzi baklju, dok joj je ispod druge ruke tabula ansata (ploca sa zakonima) na kojoj je napisan datum potpisivanja Americke deklaracije o nezavisnosti 4.07.1776.
Od tla do vrha baklje statua je visoka 93 metra i teška 204 tone. Kada bi nosila cipele, gospodja Sloboda nosila bi broj 7 801. Obim njenog struka je 10,6 metara. Posjetioci moraju da predju 354 stepenika da bi dosli do krune statue, koja ima 25 prozora.
Oko 4 miliona ljudi posjecuje statuu svake godine. Poredjenja radi, vise od 6 miliona posjecuje Ajfelov toranj, a 3,5 miliona Londonsko oko. 7 siljaka na kruni predstavlja 7 okeana , 7 kontinenata svijeta i univerzalni koncept slobode. Statua ima gvozdenu strukturu i bakarnu spoljasnjost koja je vremenom zahvaljujući procesu oksidacije postala zelena. Iako je ona znak ostecenja, takodje je i zastite od daljeg propadanja.
18 300 razlicitih vrsta cekica koristeno je za stvaranje bakarne strukture.
Za lice statue kao model je posluzila umjetnikova majka Sarlot. Originalna baklja na statui zamjenjena je 1984. novom, prekrivenom 24-karatnim zlatnim listovima.
Iako se to ne vidi, stopala Slobode nalaze se medju pokidanim okovima i lancima, dok je njeno desno stopalo podignuto, simbolisuci njeno udaljavanje od represije i ropstva
Uprkos pozitivnom znacenju statue – Americka nezavisnost i ukidanje ropstva – Afroamerikanci vidjeli su statuu kao ironicnu sliku Amerike
Kip slobode postao je simbol imigracije tokom druge polovine XIX vijeka, buduci da je vise od 9 miliona useljenika tada stiglo u SAD, a statua je bila prva gradjevina koju su vidjeli s pučine.
Najcuveniji prikaz statue je u filmu Planeta majmuna iz 1968. kada je do pola zatrpana pijeskom.
Takodje je uništena u filmovima Dan nezavisnosti i Dan poslije sutra.
Francuska i Amerika zajedno su platile statuu. Njujorske novine World su 1885. objavile da je 102.000 dolara prikupljeno od donatora, a da su 80 odsto od te sume cinile novcanice manje od jednog dolara.
Grupe u Bostonu i Filadelfiji ponudile su se da plate punu cijenu izgradnje statue, u zamjenu za relokaciju.
Kad je statua prvi put podignuta 1886. bila je najvisa gvozdena struktura ikad sagradjena.
1984. uvrstena je u listu svjetskog nasledja pod zastitom UNESCO.
Kada vjetrovi duvaju brze od 80 km/h statua se pomjera 8 centimetara, dok se baklja pomjera i do 13.
Naucnici smatraju da Kip slobode svake godine pogodi oko 600 munja. Jedan fotograf je to prvi put zabelezio 2010.
Dvoje ljudi je pocinilo samoubistvo skokom sa statue – jedna osoba 1929. a druga 1932. dok su mnogi drugi skocili i preziveli.
Američka pjesnikinja Ema Lazarus pisala je o statui u sonetu pod nazivom Novi Kolos 1883. Pjesma je 1903. ugravirana u bronzanu plocu i smjestena na nizem stepeniku pijadestala statue.
Postoji vise replika statue ukljucujuci manju verziju u Parizu i jednu u Las Vegasu.
Svjetla u kruni su se 1944. naizmjenicno palila i gasila tacka-tacka-tacka-crta, što na Morzeovom kodu znači V (Victory), odnosno pobjeda u Evropi.
Endi Vorhol naslikao je Kip slobode kao dio Pop Art serije sezdesetih godina. Procjenjuje se da je vrijednost te slike oko35 miliona dolara.
Statua je 16 godina radila kao svjetionik (1886-1902), obasjavajuci prostor poluprecnika 39 kilometara.
Mis Amerika, lik iz stripa, crpila je svoje moci iz statue.
Nakon teroristickog napada 11.09. statua je zatvorena iz bezbjednosnih razloga. Pijedestal je ponovo otvoren 2004. a statua 2009. ali samo ogranicen broj posjetilaca moze da ide do krune. Statua je ponovo zatvorena 2012. zbog efekata uragana Sendi. Otvorena je 4. jula 2013.
Statua je pretrpjela manja ostecenja 1916. kada su njemacki saboteri detonirali eksploziju tokom I svjetskog rata. Ruka koja nosi baklju najvise je ostećcna, a popravka je kostala 100.000 dolara.
Stepenice u baklji zatvorene su za posjete iz bezbjednosnih razloga i vise nikada nisu otvorene, pa je od tad niko nije posjetio.
Privatni brodovi ne mogu da pristaju u luci ostrva Liberti i Elis. Jedini nacin da se do njih dodje nude javni trajekti.
Ostrvo Liberti je u federalnom vlasnistvu na teritoriji Drzave Njujork, iako je blize Nju Dzersiju.
Tek je 1982. otkriveno da je glava postavljena pola metra dalje od sredista vrata.
Dvije slike statue nalaze se na novcanici od 10 americkih dolara.
Cijena izgradnje pijadestala i statue procjenjena je na oko 500.000 starih, odnosno vise od 10 miliona sadasnjih dolara.
Stariji postovi
|
<<
01/2016
>> |
| ned | pon | uto | sri | cet | pet | sub |
| | | | | 01 | 02 |
| 03 | 04 | 05 | 06 | 07 | 08 | 09 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 |
MOJI LINKOVI
Za moju dušu
Tajna
Spustila sam oči i zaplakala u sebi, tamo gde niko suze ne vidi
I zadnji nevidljivi put uzela te na svoje srce i zagrlila te kao što se san grli.
Pružila sam ti u sebi uvek sputavane ruke i nevidljivo za druge spustila ih natvoja ramena.
A ti si s bolom slušaonasmejane reči što sam ih kao šarene lopte bacala u gomilu da je zaboravim
Opomena
Čuj reći ću ti svoju tajnu
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira .
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke
pa ću ruke
svakom pružiti .
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
trenutku čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O ne ostavljaj me nikad samu
dok neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
sve moje suze teku
Kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko raći mi ne sme.
Učiniće mi se negde kroz tamo
neko peva i gorskim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O ne ostavljaj me nikad samu.
nikad samu kad neko svira
Strepnja
Ne nemoj mi prići! hoću izdaleka
da volim i Želim tvoja oka dva
Jer sreća je lepa samo dok se čeka
dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja , čekanje i stra .
sve je mnogo lepše samo dok se traži
o čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne nemoj mi prići! Našto to i ćemu?
Izdaleka samo sve ko zvijezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu
Ne nek mi ne priđu oka tvoja dva.
Čeznem da ti kažem
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
MOJI FAVORITI
BROJAČ POSJETA
144062
